U 2025. i 2026. godini društvena komponenta ESG-a više nije ograničena na klasične HR politike ili korporativnu filantropiju. Naprotiv, „S“ postaje jedan od ključnih elemenata upravljanja rizicima, očuvanja kredibiliteta i dugoročne otpornosti organizacija. Savremeni trendovi pokazuju da je fokus socijalne ESG dimenzije sve više usmjeren na ljudska prava, prava zaposlenih i društvenu odgovornost u lancima snabdijevanja, kao i na rastuća očekivanja zaposlenih, investitora i šire javnosti prema poslovnim praksama i odnosu kompanija prema zaposlenima i zajednicama.

Ovi trendovi prepoznati su i kroz niz međunarodnih regulatornih i strateških dokumenata, među kojima se posebno izdvajaju EU Corporate Sustainability Due Diligence Directive (CSDDD), EU Corporate Sustainability Reporting Directive (CSRD), Evropski standardi za izvještavanje o održivosti (ESRS), UN Vodeći principi o biznisu i ljudskim pravima (UN Guiding Principles on Business and Human Rights), OECD Smjernice za multinacionalna preduzeća, kao i konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO). Navedeni dokumenti sve snažnije usmjeravaju kompanije i finansijske institucije ka integraciji socijalnih pitanja u poslovne modele, upravljanje rizicima i procese izvještavanja.

Ljudska prava i lanac snabdijevanja kao pitanje odgovornosti i rizika

Jedna od centralnih tema socijalne ESG agende u periodu 2025–2026. jeste društvena procjena rizika i odgovornosti (social due diligence), posebno u oblasti ljudskih prava i lanaca snabdijevanja. Regulatori i investitori sve više zahtijevaju od kompanija ne samo formalno izvještavanje o primijenjenim standardima, već i aktivno prepoznavanje, procjenu i ublažavanje rizika povezanih sa diskriminacijom, eksploatacijom, pritiscima i neadekvatnim uslovima rada duž cijelog lanca poslovanja.

U praksi to podrazumijeva da:

• banke i kompanije sistematski procjenjuju rizike po ljudska prava kod klijenata, dobavljača i partnera;
• razvijaju interne mehanizme za praćenje usklađenosti sa međunarodnim standardima, uključujući konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) i UN Vodeće principe o biznisu i ljudskim pravima;
• pitanja ljudskih prava i prava zaposlenih uključuju u kreditne i investicione kriterijume, posebno u sektorima energetike, proizvodnje i poljoprivrede, gdje su društveni rizici izraženiji.

U tom smislu, socijalna dimenzija ESG-a više nije dodatna vrijednost ili reputacioni dodatak, već sastavni dio upravljanja poslovnim, reputacionim i finansijskim rizicima.

Prava zaposlenih i budućnost rada

Pored ljudskih prava, u centru pažnje nalazi se i pitanje budućnosti rada, bezbjednosti na radu, pravednih zarada, zdravlja i dobrobiti zaposlenih, inkluzivnosti i jednakih mogućnosti. U 2025. i 2026. godini očekuje se da će kompanije biti pod dodatnim pritiskom da napuste kratkoročne modele optimizacije koji negativno utiču na zaposlene pod izgovorom povećanja produktivnosti.

Ključni elementi ovog trenda uključuju:

• jasne politike zaštite zaposlenih, prevencije mobinga i diskriminacije;
• fokus na mentalno i fizičko zdravlje, ravnotežu između poslovnog i privatnog života i prilagođavanje novim modelima rada, uključujući hibridni i fleksibilni rad;
• upravljanje tranzicijom i koncept „pravedne tranzicije“ (just transition), posebno u energetskom i industrijskom sektoru, gdje zelene i klimatske politike imaju značajan društveni i radni uticaj.

Za finansijski sektor to znači da se socijalni indikatori sve više integrišu u kreditne i investicione procese, jer način na koji kompanija tretira zaposlene, klijente i lokalnu zajednicu direktno utiče na njenu dugoročnu stabilnost i profitabilnost.

Odnos sa zaposlenima i društvom

Savremeni trendovi pokazuju da se socijalna dimenzija ESG-a više ne može posmatrati isključivo kao pitanje upravljanja ljudskim resursima. Umjesto toga, „S“ komponenta podrazumijeva širi odnos kompanije prema društvu — zaposlenima, klijentima, dobavljačima, sindikatima, lokalnim zajednicama i drugim zainteresovanim stranama.

U 2025. i 2026. godini očekuje se rast zahtjeva za većom transparentnošću, uključivanjem zaposlenih i društvenim dijalogom, uz značajniju ulogu sindikata, nevladinog sektora i predstavnika zaposlenih u poslovnim praksama i procesima donošenja odluka.

To znači da kompanije i finansijske institucije treba da:

• aktivno uključuju zaposlene i druge zainteresovane strane u ESG procese;
• sistematski prate pokazatelje zadovoljstva zaposlenih, zadržavanja talenata, inkluzivnosti i odnosa prema klijentima;
• vode transparentnu komunikaciju o socijalnim pokazateljima i napretku u ostvarivanju ESG ciljeva, što postaje standard među ESG investitorima i finansijskim partnerima.

Zašto je ovo važno za Crnu Goru

U kontekstu evropskih integracija i rastućih očekivanja međunarodnih finansijskih institucija i investitora, Crna Gora se sve intenzivnije suočava sa potrebom usklađivanja poslovnih i finansijskih praksi sa savremenim socijalnim ESG standardima.

U sektorima poput energetike, turizma, rudarstva i finansija, formalni pristup upravljanju zaposlenima više nije dovoljan ni sa regulatornog ni sa tržišnog aspekta. Od kompanija se očekuje stvarna integracija socijalnih standarda u poslovne procese i strategije upravljanja rizicima.

Zbog toga su u periodu 2025–2026. od posebnog značaja:

• jačanje znanja i institucionalnih kapaciteta u oblasti ljudskih prava i društvenih rizika;
• razvoj internih standarda i alata za praćenje i izvještavanje o socijalnim indikatorima;
• uključivanje socijalne ESG dimenzije u strategije održivih i zelenih finansija, što je već prepoznato kroz „Mapu puta finansijskog sektora ka održivim finansijama“ i druge strateške i razvojne dokumente u Crnoj Gori.